Pomisao
Kad samo pomisliš na vrijeme
Znaj da to kapnula je još jedna godina
Kojoj bi ime možda i dao
Kada bi se mogao ičega sjetiti
Dospijevaju na naplatu davne pogreške
Malo se sramiš i pogled skrivaš
I sve bi to nekako skoro bezbolno prošlo
Da ti se u glavi iste gluposti ne motaju
Kristalizira se spoznaja da domet i nije neki
Prizivaš sve poznate i nepoznate da pomognu
Dok se svjetlo pomalja muči te pomisao
Kako je sve ipak trebalo biti drugačije