Na sto kilometara namiriše me
Ma kakvih sto na milju
I među mnoštvom pronađe me
Ne fula me ni kad sam sam

Da da to je tvoja mjera i zato uzmi
Glas nepoznat dubok razliježe se
Budi sretan da si onaj izabrani
Ne umišljaj da nekamo možeš uteći

Nosi to malo bremena u sebe gledaj
Vidjet ćeš koliko velika je površina
Tog mora nevidljivih obala
Što u tebi a za druge prostire se

Nema većeg svemira od onog u nama
Ni većeg čemera od nerazumijevanja
Ni veće tuge od nevoljenosti
Ni veće radosti od običnog osmijeha

Prethodni
  Stapanje
Sljedeći
Koševina  
  Pjesma dana - Sve