Koševina
Uzjogunile se sjene u krošnji tetka Ivana
Još samo tri prsta rakije
Nije baš da mu je drago
Ali zato brdo pred sobom do prvog sunca
Pokosit će
Tek stigao iz treće iz rudničkog okna
Crn ko noć što evo prolazi
Ne zvao se ja Ivan ako ovo ne sorim
Nikoga ja ne trebam
Samo moju mrkonjićku kosu i vodijer
I belegiju
I malo rakije
I pjesmu
Joj pjesmu skoro zaboravih
Pa krene kosa slagati otkose
I krene pjesma muku skraćivati
I neki zanos sve više raste
Sve je jači tetak Ivan i veći
A brdo je sve manje
Nebo je sve bliže
Sjene sve su mirnije u krošnji tetka Ivana