Mi koji smo tu (1289)
Na lica se navukla nijema maska
Tišine naslagani režnjevi leže
Poneki se glas proviriti usudi
Ali uglavnom splašeni bježe
Ovdje gdje smo sad ne govori se
Naše riječi su kakofonija nesretna
Koja ne prelazi ni prag čujnosti
Nastojanja već postaju bespredmetna
A nije da smo nejednaki drugima
Nismo iz svemira i mi smo zemljani
Doduše izbačeni iz ravnoteže
Ciljevima potpuno krivim predani