Ma kakav čelik (1290)
Ne uspijeva se stišati glas
Odzvanja izgubljen luta
Prostorom mračnih tišina
Odavno skrenut s puta
Kamo ga odnosi laki vjetar
Hladno precizno nezaustavljivo
To njegovo uporno blejanje
Postaje pomalo i šaljivo
Kome trebaju glasovi
Pogotovo s nekim značenjem
Koje ljudi ovdašnji nazivaju
Bezobzirnim tlačenjem
Ne uspijeva se zatomiti glas
Neka je potreba očito velika
Naizgled strujanje nevidljivo
A čvršće zamisli od čelika