Zamisli ništa (1748)
Zamisli ništa
I tako kroz stoljeća
Nevidljivo
Nečujno
Od zidova tunela
Odbija se praznina
U mraku bez svijesti
Oči se naprežu
Svaki pokušaj svjetla
Uveseljava tminu
Neprobojnu
I živo i neživo
Bez imena
Bez mirisa
Bez glasa