Vrtlar

U rukama posudu s vodom nosim
Rosno cvijeće prošlosti zalijevam
Travu naraslu čupam i kosim
U vrtu neobičnom danskih kraljeva

Ime mi dadoše žabe iz umjetnog jezera
Davno što ga majstor drevni navodni
Podsjećam ih kažu na ostarjelog džezera
Koji sve više brije na grif narodni

U nezemlji u nesvijetu postojim kao
Sibirskog meteorita komad otkrhnuti
Tu negdje sam a ustvari već prošao
Jedva stigoh zemljicu majku dotaknuti

  Pjesma dana - Sve