Vještina

Vještica jedna narogušena
Strašno mršava osušena
Kako se vještičjom vještinom
Služila vješto
O tome bih htio reći nešto

Mislio sam da mi se samo čini
Da to nisu vještičje čini
A kad sam shvatio kristalno jasno
Bilo je više nego kasno

Ona me gledala tako umiljato
Kao što gleda te tvoje zlato
I pričala
Smijala se po proceduri
Da bi naglo rekla kako jako
Žuri

Pa bi drugi put prišla mi na cesti
U svojoj slatkoj šprucanoj vesti
I rekla ti si moj a ja sam tvoja
Crvena ljubavna naša je boja

Zatim bi nestala na dugo dugo
I čim bih ja krenuo nekamo drugo
Evo ti nje u snu mi se prikrade
I vrisne da to samo loši rade

Jednostavno nisam znao što i kako
Vjerujte mi nije bilo lako
Mislio sam gotov sam puknut će mi glava
Dok čini nije skinula jedna ljubav prava

  Pjesma dana - Sve