Ulicu sanjam jednu bijelu   (1359)

Ulicu sanjam jednu bjelinom zametenu
Zaustavljenu u vremenu
Bezvremenu
I tebe u zgradi na uglu na vratima stana
Tebe od topline same
Sačuvane za me

Sanjam da brišeš mi lice jednostavno
I otresaš snijeg s veste
Iznenađena ganuta
I propuštaš me unutra
Pitajući me s koje si ceste
S kojeg puta

Ruke sanjam kako govore same
I oči nasmiješene
I vrijeme koje prestaje teći
I sebe i tebe kako ne stignemo reći
I riječi koje ne dolaze
Jer znaju kad ne trebaju

  Pjesma dana - Sve