U krošnji sekvoje

Skrivam se u kućici od pruća 
U krošnji velike sekvoje
Noću se spustim na kratko
Po lišće korijenje vodu
Pa se stisnem uz sebe
Zamišljam da sam dvoje
I da plovim plavetnilom
U zlaćanom svemirskom brodu

Promet je prilično gust
U tom nebeskom loncu
Tama guta svjetlo a tmuša
Porađa obojene sjene
Sve dalje grabim i povratak
Sad već visi o koncu
Blizu sam točke u kojoj
Sebe mijenjam za mene

  Pjesma dana - Sve