To čini se

To dani su moji tako smiješno zbrkani
Ti oblaci jureći što kaotično prolaze
U nebo se dižu u bezdan propadaju
U vlakove sjedaju što samo odlaze

To misli su moje što ne staju
Što hoće kao i mogu a gube se
Smišljaju planove važne i velike
A doživljavaju krahove udese

To čini se ja sam taj čovjek na ulici
Što sporo odmiče što skoro je stao
A nisam vjeruj mi jer koliko znam
Ja sam davno davno davno otišao

  Pjesma dana - Sve