Tišina

Tišina se uspravi stasita
I sveže svim govorima usta
Na bojnom polju priče
Koja se dugo prepričava
Magla se navlači naglo
I vlažna i gusta
I svaku napuklinu
Sivilom popunjava

Od priče ne ostane ni slovo
Razlete se riječi
Nikad se ne sazna
Ni je li dovršena
U tom nastalom muku
Poneki ton zazveči
Kao daleki prizvuk
Nečijeg čijeg li imena

  Pjesma dana - Sve