Sve se
Sad već dosta rijetko
U predjele sjećanja dođeš
Ni stara ni mlada ni svjesna
Kroz mene zagledana
Malo me zapeče ali
Kao nekad ne glođe
Čini se i ti si postala
Raspoređena i svrstana
Pa se pitam tako
Zar sve ima vijek i tijek
Zar ništa baš ne ostane
Što se od nestanka spasi
Svjestan ipak da vrijeme
Svemu je najbolji lijek
Ali da se u njemu i sve
Bez iznimke i ugasi