Strujanje
Nema dana koji te
U sebi ne skrivaju
Noći pogotovo ne
Zaboravljaju na te
Nema ni kiša koje te
Ne snivaju
Snovi ne postoje koji te
Ne prate
A nisi tu već predugo za
Ove ljudske mjere
I mirisi svemoćni čak
Jedva te namirišu
U našem vrtu cvijeće
Više se ne bere
Bojim se da i sjećanja
Poraz ne potpišu