Stolnjakom se širi (1704)
Zvjezdasti ukras na stolu
Ubrzano svjećicu guta
Kroz noćna stabla jutro
Prema nama se kotrlja
Gađamo se riječima
Kao i mnogi na kraju puta
Stolnjakom se bijelim
Širi crvena mrlja
Priča kao da je gotova
Ostaju repići samo
Nesvjesni prolaznosti
Htjeli bismo vratiti vrijeme
Naravno nismo djeca
Ipak toliko znamo
Na naše zahtjeve zemaljske
Sile svemira ostat će nijeme