skoro proljeće
tek okoćena zora
vlažna zgužvana bespomoćna
mirisom južine ogrnuta
očne kapke mi otvara
bezvoljan iskrivljen umivam se
zimski čaj pripremam i
sendvič mali od prepečenog kruha
kiselim osmijehom pozdravljam susjeda
tražeći auto na zaboravljenom mjestu
otkrivam nekim kodom davno unešenim
skoro proljeće