SAKPIJE
Teško mi je palo prva zrna pijeska
Malo ponad očiju
Kad sam jagodicama prstiju
Lijeve ruke prepoznao
Još teže mi je bilo prihvatiti
Pijesak na jeziku slankast suh vruć
Slutnju je kukavica
Bez gnijezda
Jutra jednog maglovitog
Otkukala
I pomogla mi da shvatim
Pustinja to se širi prema meni
U mene se nastanjuje
I sve što je moje
Pijesak živi
Progutat će
Sad sam duboko ispod negdje
Još dišem
Ni sam ne znam kako
A pogotovo
Zašto
I slušam šum milijardi pješčanih zrna
Dok kroz uski otvor
Padaju
Prema dnu
Prema meni