S evda h

Gornji dio našeg grada oblakom se kiti
Jesen duga i preduga nikako da prođe
Šalom tuge ogrnuti i ja sam a i ti
Malo sunca i topline nikako da dođe

Ko pticama u krletci lome nam se krila
A godine neumorno svoje brige brinu
Zato ne daj da izbrišu našu ljubav mila
Da još jedan nerascvjetan pupoljak otkinu

Vidim tvoju kosu zlatnu u snu u daljini
Prema tebi pružam ruke al se iz sna budim
Bože dragi jednu zvijezdu sa tog neba skini
I okiti moju dragu za kojom toliko žudim

  Pjesma dana - Sve