Rođaci

Prozor što gleda na dvorište
Ulaz je u zemlju Inka
Pisalo je na pogužvanom papiru
Što ga nađoh na podu pokraj svoje torbe
Na istanbulskom aerodromu

Ne pridajem značaj baš
Svemu što pročitam
Ali od tada kad god spavam
U sobi što je dvorištu okrenuta
Sanjam peruanske planine i taj
Narod koji vjeruje da svi potičemo
Od istog pretka

Jedanput nadam se uskoro
Izaći ću kroz prozor dvorišni
Pa kud puklo da puklo
S torbom iz Istanbula preko ramena
I potražit ću
Svoje daleke rođake ma kako se zvali
I ma gdje bili

  Pjesma dana - Sve