Riječi me zaobilaze
Nekako me zaobilaze riječi
Tišina se na mene ozbiljna naslanja
Za koju slutim da baš ne liječi
Doduše nije ni da baš proganja
Nekako riječi ne druguju više
Ni sa mnom ni sa krajevima mojim
Iz ničega se muci izrodiše
Priznajem sad se već malo i bojim
Nekako riječi jedna po jedna
Privremeno se nadam se otputiše
Situacija pomalo bezizgledna
Nijemu pjesmu novo jutro piše
Nekako sam s riječima u banani
Skrivaju se nestaju leđa mi okreću
Nisam više njihov izabrani
Možda više nikad biti neću