Prošli dani (2518)
Toga dana nijedan se čovjek
Više ne sjeća
Samo bi pokoje drvo možda
A kamen svakako
O njemu mogli nešto
Reći
Ali ne govore
Taj dan se utopio
U masu nezamislivu
Prošlih dana
Koja najčešće tamna je
A ponekad
Zamisli
Puna je svjetlosti