Propast   (1549)

Nečim nepoznatim presječeno
Je korijenje
Naše tek olistalo stablo
Više ne raste
Sve više svjesni onoga
Što je tako blizu
Pijesak tražimo
Glave bi rado sakrili

Kako to da u tuđim
Sličnim posjedima
Trava se zeleni
Šume proizvode radost
A mi se gušimo i tučemo
I ne volimo
I ništa nam nije dobro
Osim propasti

  Pjesma dana - Sve