Pričamo udaljeni   (1519)

Promiču pred očima ti dragi likovi
U sjećanju mladi
Na zaslonima stariji
U stvarnosti negdje daleko
Osluškujući jedva prepoznate glasove
Zagledani u svoj odraz na staklu
Na trenutak usporeni
Pa opet nekom nevidljivom rukom
Pogurnuti
Ubrzani na odlasku

Poneki osmijeh vrati se
Poneki pogled zagrije
Poneka vijest radosna
Tugu u podrum sakrije

To što dijelimo
Te nove mreže signali
Pikseli megabajti
Ne približavaju nas nešto previše
Skraćujući razdaljine
Dodajući nove dimenzije komunikaciji
I sve više me navode na zaključak
Da nisu ljudi oni koji upravljaju
A siguran sam
Nisu ni strojevi

Poneki osmijeh zavara
Poneki pogled ohladi
Tuga ni od kog pozvana
Skakuće eno po ogradi

 

  Pjesma dana - Sve