Prema vodi
Pruge se prebrzo spoje
U neku izduženu masu svjetla
I promaknu
Oblaci nabrušeni zagrme
I bljesnu iznad glave
Čim se dotaknu
Tišina poslije vrišti
Grleći polje ravno
U iščekivanju
A ovce nemirne bleje
Posvećene neuspješnom
Naravno skrivanju
Ravnica se spaja s morem
Čini se i put
Tamo završava
Želja za vraćanjem raste
I na mrežama
Svim dostupnim se oglašava
Pomoći očekivano nema
U vodu mutnu
Da ne povjeruješ uranjam
Htio bih se probuditi
Al kako kad ne spavam
Kad ne sanjam