Postoji (1739)
Negdje postoji jedan čovjek
I živ i vidljiv
Koji se još uvijek sjeća
Na njegovom otvrdlom licu
Osmijeh se zapleo
Ni otišao ni ostao
Njegova ruka zapisuje
Dugo već
Snove što teku
Negdje postoji jedan čovjek
I živ i vidljiv
Koji se još uvijek sjeća
Na njegovom otvrdlom licu
Osmijeh se zapleo
Ni otišao ni ostao
Njegova ruka zapisuje
Dugo već
Snove što teku