Kroz spuštene rolete svjetlo ipak nadire
Željno sobe il tvoga lijepog ramena
Koje se u polutami jedva ali nazire
Skriveno u njedrima crnog vlažnog pramena

Miris još je ostao prapovijesnog spajanja
Koje se ne uči a kojega svi znaju
I sitna bora radosti i tanka nit kajanja
Kao što uvijek zar ne bude na kraju

Ti ćeš ostat a mene progutat će vrata
Ja ću ostat tu i tvoga glasa jeka
Nekakvo će vrijeme kuckati kazaljke sata
U sobici maloj punoj boje mlijeka

  Pjesma dana - Sve