Pomisao
Pomisao da već je noć
Ispire gomile zlatonosnog pijeska
Starica zaboravljena
U slijepoj ulici vrti se u krug
Nesreća se porađa opet
U tankim listovima vrijeska
Ne jednu godinu samo
Bit će nam izgleda drug
Oni koji se boje visina
Obamrli drže se svog lanca
Ta crvena gora iznjedri
Zoru mokru sklisku vlažnu
U ogledalima gledamo sebe
A vidimo potpunog stranca
I gajimo još uvijek nadu
Nesvjesni pogrešnu i lažnu