Oblak zagrlio Pelješac čvrsto
Kao što dugo nije
Iz džepa prosuo vjetar
Uzburkao more
Podne bojažljivo evo prođe
Jedva primjetno
Kao rođaci njegovi
I jučer i prekjučer i dan prije

Vrijeme jednom kad se usudi
Nenajavljeno nestajati
Teško je vratiti u kolotečinu
Zatvoriti u obor
Jer ne znaš koga ili što bi trebalo
Uloviti i kako
Za rogove uši za vrat
Ili za rep možda

Oblak je zagrlio Pelješac snažno
Bez namjere da ga olako pusti
Hrpa rođaka pridružila mu se
Noseći rijeke vode i poneki ledeni kristal
Nebo se s morem spojilo
Sprječavajući pogledu dubinu
Zatvaram škure dok ovo ne prođe
Ljetno a kao jesenje pogoršanje

Prethodni
  Ne brini
Sljedeći
Jer sam slan  
  Pjesma dana - Sve