Podijeljen

Ostavim osmijeha malo
Na cesti što vodi prema mostu
A ja ka svojoj stazi
Vijugavoj usamljenoj
Korake nesigurne teške
Usmjerim

Ponekad vrijeme bih
Da mogu zaustavio
Nadodao bih nešto na ono
Što ti nisam rekao
Jer čini mi se tako lakše
Podnosio bih buđenja

Spretno me naravno
Pronađu gunđala
Teško objašnjivog ravnodušja i
I prepoznajući moju neveselost
Masku nekog iz prošlih života
Jedva vidljivu prozirnu na obraz mi stave

  Pjesma dana - Sve