Pjesma
Uvećam slova pa se divim jasnoći
Glasom s natruhama straha javljam se
Danu podastirem prijetvornost i poniznost
Samo da mirno prođe još jedan u nizu
Nisam ja gospodar popularnih govornica
Ratujem s dahom zrakom pomrčinom
Tek ponekad kad me olakšanje blago pomiluje
Učini mi se da bih imao nešto za reći
Nedovoljno je to kao i uvijek što je bilo
Samo velika žrtva porađa veličine
Tješim se ipak da nikad ni pomislio nisam
Prestati stvarati tu pjesmu života