Otpuštena

U torbi svoj nemir nosi
U prošivenom komadu umjetne kože
Zgužvani papir na kojem piše
Vi nam više
Poštovana gospođo
Ne trebate

Ramena spuštenih
Naizgled mirna
Jedva primjetno zaigra usna
Poznatim putem prema stanici vlaka
Ide
Da se nikad više ne vrati

Ma bit će nešto drugo
Dvadesetak godina je i previše
Kad bolje promislim pun mi ih je kufer
Ja a ne oni prokletnici
Okrećem drugu stranu
Kroz suze sama sebi govori

  Pjesma dana - Sve