Mir nemir (1352)
U mirna vremena neka sjena
Okoti oblak
Iz njega padne nekoliko kapljica
Na staklo prozora
Oko ih zamjeti
I nešto osjeti
Ne znajući nemir kako nastaje
Nemirom jastuk umiven
Snu uvede zabranu
I kraja odjednom uzburkanom moru
Kao da nije
Zrak se pregrije
Dok neka zora zaboravu
Usplahirenost ne pokloni