Sve rjeđe se iz svojih odaja spusti
Ljubav jednostavna najobičnija
Stanovnica sjevernih krajeva pustih
Nekada naša a sad izgleda ničija

Sve rjeđe osmijeh lica nam ugrije
Te hladne maske nepoznate tuđe
Kao da ga neki čarobnjak krije
U ove dane sve brže sve luđe

Sve smo više svoji samo za sebe
Na svojim egoističnim tronovima
Odbacili smo svjetlo bez potrebe
Priklonili se složno mračnim tonovima

Prethodni
  Na drvetu
Sljedeći
CR(O)nilo  
  Pjesma dana - Sve