Magla la la   (1364)

Namrgođena vidim lica
I sive ravnice prašnjave
I riječi čujem koje sukljaju
Iz zapjenjenih usta
Umjesto lijevih nadiru
Neke desne postave
A magla se opet navlači
I vlažna i gusta

Zašto uvijek nama
Takvi vjetrovi pušu
Gdje to stanuje pamet
Zar je toliko daleko
Jesmo li nepovratno
Izgubili i dušu
Ili se možda i kod nas
Jednom pojavi Netko

  Pjesma dana - Sve