Lutak za kutak
Zamišlja me staklo prilično uvjerljivo
Dok ja sebe ne prepoznajem
Ostavljen u izlogu
Pa zaboravljen
U izlogu što na dvorište gleda
Tebe ponekad leđima osjetim
Prođeš svojom rutom
Nesvjesna moga postojanja
Skupa sa masom mumljajućom
Što neprekidno odlazi i vraća se
Moje dane svatko bi poželio ne doživjeti
A moje noći zaboraviti
Život jednog lutka i nije neka fora
Lutka koji se ne transformira
Koji ne leti