Zamišlja me staklo prilično uvjerljivo
Dok ja sebe ne prepoznajem
Ostavljen u izlogu
Pa zaboravljen
U izlogu što na dvorište gleda

Tebe ponekad leđima osjetim
Prođeš svojom rutom
Nesvjesna moga postojanja
Skupa sa masom mumljajućom
Što neprekidno odlazi i vraća se

Moje dane svatko bi poželio ne doživjeti
A moje noći zaboraviti
Život jednog lutka i nije neka fora
Lutka koji se ne transformira
Koji ne leti

Prethodni
  Ustani
Sljedeći
la si la  
  Pjesma dana - Sve