Lica (1638)
Neka se lica krune
Neka nikada ne
Nekako vrijeme zbune
I jednostavno ne ostare
Postoje i lica koja
Ostarjela budu mlada
Godine im nemaju broja
Poslije je i prije i sada
Najvažnija su ona
Koja nam znače nešto
Ona s vremenskog perona
Bježe od zaborava vješto
Ponekad najdraže lice
Davno otišlo svrati
I na prvi znak dobrodošlice
U svoj svijet se vrati