Kvočka života
Nazove tako jutro podne nehotice
I nađe se u problemu kada se javilo
Nikako da se sjeti bar neke poslovice
U uskoj ušici igle kao nit se zaglavilo
Pomisli još joj kako i naglo prođe
Podne ga spremno zamijeni i točka
Dok tražila je nesigurna pogled vođe
Malo kao tužna nesretna života kvočka
Jutra se tako podneva večeri noći
Dani se tako mjeseci godine stoljeća
Smjenjuju nestaju nesvjesni da će proći
Ne znajući jesu li od zima ili proljeća