Kutak donji

Na krov se popnem kada poželim
Biti malo iznad te svoje niskosti
Zglob stisnute šake prilično pobijeli
Protiveći se toj oblačnoj bliskosti

Supermen postanem tako na trenutak
Otporan na metke još brži od zvuka
Pa se onda naglo spustim u svoj kutak
Bez velikih misli bez važnih odluka

Sjećanje na gore drži neko vrijeme
Sam sam sebi važan pomalo i velik
Onaj svjetla odraz još kao grije me
Preslab da zagrije ohlađeni čelik

  Pjesma dana - Sve