Kiša
Slijeva se rijeka rijeka kiše
Mokar sam mokro je
Pada kao da nikad neće više
To više nije lijek otrov je
Kišom se zove ta teška tuga
Što lije već i na gore
Suzama se veseli i ruga
Maglom zastire prozore
Takve kiše dugo dugo već
Između prstiju raste kožica
Usporava me da ne mogu reć
I uspavljuje ta vlažna Božica