Kao susret

Prepoznam ipak na kraju
Obris tvoj
Iz jednog od prošlih života
U prolazu
Na odlasku
Na samom početku skretanja

Uzburka se u meni more
Kao za najjačih južnih oluja
Sjećanja jedva propuštaju dah
Pojurio bih brzinom munje za tobom
Ali noge obamrle ne slušaju
Nespremne za međusvjetove

Naizgled to je nekakvo ipak susretanje
U nekom drugačijem vremenu
Donekle zamišljeno dijelom doživljeno
I teško mi pada a moram
Nazvati ga
Kao susret

  Pjesma dana - Sve