Jabuka u mojoj dalekoj bašti

Neprskana jabučica žgoljava baš mala
Ispod stabla jadna leži u nekošenoj travi
Blizu zida razrušenog gdje je bila štala
I u nebo gleda što se bezobrazno plavi

Nema krava nema svinja a nema ni ljudi
Truli moja jabučica obrazi joj blijede
Uzdah tužni sad već slabe nadima joj grudi
Da bar dođe plavi dječak i da me pojede

  Pjesma dana - Sve