Iza očnih kapaka teče rijeka od boja
I divlja drska i mirna i plaha
Neprestano dubi ona korita svoja
Nikad u dilemi nikada bez daha

Ponekad se spojimo i budemo jedno
Doda mi bistrinu ja njoj malu branu
Svjesni sve više da nije svejedno
Koju izabereš za sebe stranu

Kad su kiše jake i rijeka se razlije
Oboji mi dane u mutno u blatno
Pomolim se malo da bude ko prije
Nesavršeno ono doba zovem zlatno

A kad sunce grije i mir kada raste
Zaborav se tada niz rijeku spušta
Postanem ja članom te misleće kaste
Koja ni vjetru pokret skoro ne dopušta

 

Prethodni
  U životu
Sljedeći
Prema vrhu  
  Pjesma dana - Sve