I nije nešto

Baš i nije neki dan pomisliš
Stisnut u procijepu brzine
Nikako pronaći otvor za zrak
A pluća samo što ne puknu

Po stoti put čini ti se prolaziš
U mislima put svojih želja
Spremljen u mozgu za ovakve prilike
Kakve prilike kakve prilike

Pokušavaš uz to sjetiti se
Zašto ono ti nisi robot
Zašto si čovjek i jesi li
Zašto svi prolaze i sve prolazi

Stisneš onaj crveni mali gumb
I odjednom sve se promjeni
Gledajući naravno iz tvog ugla
Koji je sad ravna neprekinuta linija

  Pjesma dana - Sve