I čovjek i sjena

Spuštajući se stubištem
Na staklu dvorišnog prozora
Ugledao sam nepoznatog

Gledao me zainteresirano
Široko otvorenim plavosivim
Očima

Ni čovjek
Ni sjena

Ovog sigurno znam odnekud
Tako mi izglada poznat
Prati li me
U glavi se množilo i djelilo
Čak i liči malo na mene
Liči liči i to ne malo
To sam možda ja

To sam ja
I poznat i nepoznat
I znan i neznan
I čovjek i sjena

  Pjesma dana - Sve