Propjevao kamen na ljetnoj žezi
I pjeva i pjeva
Ne zna stati
Pitaju ga zašto kako
A on odgovara pjevušeći
Htio sam ustvari zaplakati

Kišica se sitna u bujicu pretvorila
Kuda prođe dugo
Ništa neće rasti
Tužna ponavlja u sebi
Kao neku mantru
A htjela sam samo pasti

Sad tek vidim misli umrli
Gdje stanuje mir
Gdje smrt ne prijeti
Priznati ipak moram
Više od svega
Htio bih živjeti

Prethodni
  Ulica
Sljedeći
Drugi neki  
  Pjesma dana - Sve