Hrpice

Hrpice se množe li množe
Glavna je već poprilična
A ipak ne pozivam vjetar
Prst zastane iznad njegovog broja

Pomišljam na pustoš čistina
Hladnoću i izvjesnost uređenosti
Zatvaram oči i sanjarim
Milijarde zrna pijeska mi se pridružuju

Osjećam ipak blizinu trenutka
Viša sila kad presuđuje bez pitanja
I stišćem se malo u sebe
I kao molim da bude što ljudskije

  Pjesma dana - Sve