Gluho doba
Kriomice provezem se
U gluho doba kad nikog nema
Onako kradom
Nesvjestan skoro
I uvijek mi se slika osmijeha vrati
I miris laki šarenog tkanja
I pogled malo suzom zamućen
I želja se vrati čista i snažna
Danima tako godinama
Tu negdje počinje tu negdje staje
Ponekad pomislim stvoreni smo
Da tražimo ono što uvijek je u nama