Čudovište ničega
Kakvu to ogromnu nosiš prazninu
Čudovište ničega mrko i tamno
I glumataš besramno višu razinu
Nasmiješen svakodnevno javno
Zakone skrojene po tvojoj mjeri
Hićeš u smeće pod njima brišeš
U ovoj kući gdje krupne zvijeri
Nas ovčice zatukoše porobiše
Sve si jači i sve manje sretan
Raste glad neutaživa priziva moć
Da nisi glup a da si pametan
Znao bi da takve pojede noć