Jedno uvijeno polusmrznuto drvo
Ogoljeno usamljeno zaboravljeno
Tu pokraj ceste
Grane kvrgave prema nebu pruža

Čežnja  to je

Čežnja se to zove

Na čežnju miriše
Uzaludnu rekao bih

Drugog drveća nema
Proljeće je daleko
Ljudi su slijepi i gluhi
Nebo se ne zamara sitnicama

  Pjesma dana - Sve