Čežnjivo drvo
Jedno uvijeno polusmrznuto drvo
Ogoljeno usamljeno zaboravljeno
Tu pokraj ceste
Grane kvrgave prema nebu pruža
Čežnja to je
Čežnja se to zove
Na čežnju miriše
Uzaludnu rekao bih
Drugog drveća nema
Proljeće je daleko
Ljudi su slijepi i gluhi
Nebo se ne zamara sitnicama