Čašica žutog svjetla

Kroz uski prolaz između crnih slova
Crvenu tanku liniju pažljivo provlačim
Čašica žutog svjetla grije mi lijevi dlan
Toplinu pokušavam preslikati na staklo

Negdje sam prilično daleko od ljudi
Strojevi gospodare ovim vremenom
U njihovim proračunatim očima nula sam
Moja prisutnost ih se ne tiče i ne dotiče

Nije kišno ni vjetrovito ni sunčano ni oblačno
Nema insekata biljaka ptica zmija riba
Rekao bih ničega nema ali to ne govorim
Jer okružen sam svim i svačim bezimenim

  Pjesma dana - Sve